MISIJSKA VEČER U KUĆI BETANIJA 19.07.2024.
Kuća Betanija u Velom Lošinju 19. srpnja 2024. imala je čast ugostiti jednog posebnog gosta koji nikoga nije ostavio ravnodušnim. Bio je to jedan izniman susret, iskustvo i svjedočanstvo vjere i života. Svi su ostali pod snažnim emocijama i porukom iz Afrike.
U ime Kuće Betanija s. Hijacinta Hoblaj predstavila je hrvatskog svećenika i redovnika, misionara don Danka Litrića koji mnogo godina djeluje u Ruandi. Nazočni su na otvorenom prostoru i ugodnom ambijentu Betanije u večernjim satima gledali polusatni film BORBA SE NASTAVLJA, priča o don Danku Litriću, u režiji i produkciji Jakova Sedlara. Nije riječ o nekom običnom dokumentarcu, nego o vrijednom i dirljivom filmskom prikazu salezijanske družbe koju je osnovao sv. Ivan Bosco, posvećenoj radu s mladima i za mlade, a unutar koje djeluje i don Danko. U filmu su korištene mnoge vrijedne originalne i arhivske fotografije još iz prve polovice 20. stoljeća, od salezijanske crkve Marije Pomoćnice na zagrebačkoj Knežiji, do mnogih mjesta i centara gdje djeluju salezijanci. Don Danko, nakon upravljanja centrom za mlade u Prvić Luci, uputio se još u svojoj mladosti kao misionar u Afriku. Ondje je radio na osnivanju i izgradnji brojnih zajednica, župa, crkava, ali i škola, domova, kuhinja i još mnogo toga. U siromašnoj Ruandi brinuo se za siročad, za gladne, za potrebite. Večeras je, nakon filma, podijelio s nazočnima svoja iskustva i svjedočanstva o dugogodišnjem misijskom radu. Nazočni su postavljali različita pitanja. Odvijala se diskusija o jednom drugom svijetu koji mnogima u društvu još uvijek nije poznat. Gotovo samo od sebe postavilo se pitanje, kako danas pomoći, kako se uključiti u projekt za Afriku. Ovaj požrtvovni misionar govorio je o vrijednosti svakog, pa i najmanjeg dara.
U svjedočanstvu misionara moglo se čuti kako su žitelji Ruande veoma darežljivi i solidarni. Kada je jednom ogladnjelom dječaku pored sebe darovao komad kruha, dječak je odmah podijelio kruh na mnoštvo manjih dijelova i darovao svojim bližnjima. Među tamošnjim žiteljima, pored vrlo teškog života, vladaju radost i vedrina, druženje i zajedništvo. Sredinom devedesetih godina 20. stoljeća Ruandu je pogodio strašan rat koji je odnio milijune života. Stradali su i ubijeni mnogi svećenici, redovnice i redovnici. Don Danko je osobno često gledao smrti u oči i proživljavao stradanje tamošnjeg naroda. Vapaj za pomoći brojnom pučanstvu Ruande na vrlo malom prostoru i danas je aktualan.
Kao što je navedeno i u naslovu ove večeri „borba se nastavlja“, nema predaje i odustajanja u dobroti i solidarnosti… Nakon kraćeg odmora u Hrvatskoj, don Danko se vraća u Ruandu. I dalje se nastavljaju inicijative plemenitih ljudi i dobrotvora poput liječničke obitelji Joška i Alme Majcan koji ga cijeli život prate, liječe i koji su ga sa svojom djecom i osobno posjetili na mjestu djelovanja u Ruandi. Nazočni ovom susretu mogli su uzeti nešto za uspomenu od čestitki i likovnih djela izrađenih od lista banane, pa sve do križeva i raspela načinjenih u jednom komadu i u jednoj cjelini. Unikatni radovi iz Afrike vrijedni su sami po sebi, a još više po karitativnom karakteru pomaganju potrebitih. Don Danko je prisutne upoznao za sve s iznenađujućim podatkom: da školovanje jednog djeteta i siročeta u Ruandi godišnje iznosi oko 15 eura, a srednjoškolca oko 100 eura.
Don Danko Litrić nije se umorio pored svojih godina (82) i svega što je proživio u dugogodišnjoj redovničkoj, pastoralnoj i misijskog službi u veoma zahtjevnim okolnostima i situacijama rada. Ostao je vedar i jednostavan u svojoj komunikaciji kao najmlađi od 12-tero djece koji se davno odlučio odazvati na duhovni poziv.
Nakon jedinstvenog susreta, događanja i ozračja u misijskom duhu, program je završio uz dvije skladbe koje su izveli mladi glazbenici: Hanah Berthon za klavirom i Filip Mandarić na flauti. Ova posebna večer popraćena je mnogim fotografijama koje govore same po sebi. Na kraju, poželimo suradnju što većeg broja ljudi dobre volje s don Dankom i drugim misionarima i volonterima. Misiji u Ruandi pomoći se može na različite načine: preko misijske centrale u Zagrebu, preko Papinskih misijska djela ili na Misijsku nedjelju koja se svake godine slavi u svakoj župi. Budimo povezani vjerom i dobrotom, molitvom i konkretnim gestama pomoći bližnjima u Kristu! dr. sc. Tvrtko Beus
