Svetkovina UZVIŠENJA SV. KRIŽA 14.09.2025.

U Kući Betanija duhovnom centru za turiste u Velom Lošinju svečano je proslavljena svetkovina Uzvišenja sv. Križa, naslovne svetkovine Milosrdnih sestara sv. Križa koje vode Kuću Betanija. Za Svetkovinu smo se pripremali devetnicom razmatranjima o sv. Križu i molitvom svete Krunice na čast sv. Križa u večernjim satima, zajedno s gostima. Na sam dan u nedjelju 14. rujna, svečano pjevane Jutarnje hvale božanskoga časoslova predvodile su sestre okupljenoj zajednici turista koji su boravili u Kući i ujutro se pridružili molitvi Časoslova naroda božjega. Svečanu sv. Misu predslavio je potom voditelj duhovnih vježbi za svećenike pater Mihaly Szentmartoni DI uz koncelebraciju nekoliko svećenika koji su se, po završetku duhovnih vježbi, još ostali odmarati u Kući. Od veće grupe turista mnogi su se  priključili nedjeljnoj sv. Misi i proslavi Svetkovine. Svi su pjevanjem aktivno sudjelovali u euharistijskom slavlju. Saznavši da je to veliki blagdan za sestre u Kući, radosno su izražavali svoje čestitke poželjevši sestrama sve najbolje. Slavlje se nastavilo za zajedničkim stolom sa svećenicima-gostima, svećenicima iz župa Veli i Mali Lošinj i sestrama iz drugih redovničkih zajednica. Svečanom ručku prethodila je svečana molitva Šestoga časa svih pozvanih gostiju i kućnih sestara. Donosimo cijelu propovijed koju je na sv. Misi izrekao pater Szentmartoni:

Blagdan Uzvišenja Svetoga Križa na kršćanskom se Istoku slavi svečano gotovo kao Uskrs. Blagdan podsjeća na posvećenje dviju bazilika u Jeruzalemu (na Golgoti i na grobu Isusovu, g. 333), koje je sagradio car Konstantin. Narodu se svečano pokazivane relikvije svetoga križa. Tomu se dodaje i spomen na oslobađanje svetih relikvija koje su oteli Perzijanci g. 630., a vratio ih car Heraklije. Svetinja Isusova križa je najdragocjenije blago Crkve i svake vjerničke duše. Bogato značenje ovog blagdana osvjetljuje nam današnje evanđelje. (Iv 3, 13-17). Radi se o noćnom susretu Isusa s Nikodemom; šteta, što je predložen samo dio tog divnog susreta, za kojeg možemo reći da je veličanstvena škola vjere. Sam Isus tumači Nikodemu značenje križa. U križu sažeta je sva naša vjera i to vjera u Boga Oca, u Boga Sina i u Boga Duha Svetoga. 1. Križ nam govori da Bog Otac voli čovjeka. – To je sam Isus rekao Nikodemu, kako to čitamo u današnjem evanđelju: „Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima  život vječni“. Osnovni temelj duhovnog života je kvaliteta vjere u dobrog Boga, Oca nebeskog. Nažalost, katkad ljudi predstavljaju sebi nekog dalekog, neprijateljski raspoloženog Boga, koji jedva čeka da kazni čovjek za svaki grijeh. To nije Bog Isusa Krista i njegova križa. Naš Bog je dragi Stvoritelj, koji je svakog od nas stvorio iz ljubavi. U Božjem svijetu nema neželjene djece. Svi smo voljeni sinovi i kćeri. Iz toga slijedi da u našem životu nema slučaja, jer dragi Bog nas je ne samo stvorio, nego i dalje prati naš životni put s ljubavlju. – Garancija za to je Isusov Križ. 2. Križ nam govori da Isus Krist voli čovjeka. – On je došao zbog nas i našeg spasenja, kako to molimo u Vjerovanju: „Koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa. I utjelovio se po Duhu Svetom od Marije Djevice: i postao čovjekom. Raspet također za nas”. Uočimo da je naglasak na riječima za nas. To znači da u životu vjernika nema nepopravljivo pokvarene prošlosti, uvijek ima povratka, kao što nam svjedoči slučaj izgubljenog sina. U razgovoru s Nikodemom Isus tumači upravo to, da je on došao da nitko koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima vječni život. – Garancija za to je Isusov Križ. 3. Križ nam govori da Duh Sveti voli čovjeka. – Isus tumači Nikodemu kako Duh Sveti aktivno djeluje u nama, u našem životu. On je pokrenuo Crkvu na svoj povijesni put, on daje snagu u poteškoćama, u njegovoj snazi dobivamo oproštenje od grijeha, kako to slušamo u riječima odrješenja u svetoj ispovijedi: „Bog, Otac milosrđa, pomirio je sa sobom svijet smrću i uskrsnućem svojega Sina, i izlio Duha Svetoga za otpuštenje grijeha. “ – Garancija za to je Isusov Križ. 4. Križ nam govori, da Majka Marija voli čovjeka. – Ovom čudesnom, križem obavijenom Vjerovanju, moramo dodati još jednu činjenicu: Pod križem je stajala Isusova Majka Marija. Isus svoju Majku nije darovao Ivanu i Crkvi ni u Betlehemu, ni u Kani Galileji, nego na Kalvariji, sa Križa. Marija stoga nije početak našeg duhovnog života, nego vrhunac. Mi obično kažemo: „Po Mariji k Isusu“, no obratno je istina: „Po Isusu k Mariji“. Isus je darovao svoju majku apostolima tek na kraju puta što su ga prošli zajedno s njim, tek kad su ga dobro upoznali i duboko zavoljeli. Sva ukazanja Majke Božje u Lurdu, u Fatimi i na drugim mjestima, ima upravo tu osnovnu poruku: Bog se brine za svijet i za čovjeka. Majka Marija je brižno majčinsko lice dobrog Boga koji voli čovjeka. – Garancija za to je Isusov Križ. Na kraju jedan mali, na prvi pogled naivan, ali lijep primjer vjere u dobrog Boga. “Bog me fotografira”   Malena Marica svakodnevno je pješačila u školu i iz škole, što je pravi podvig za učenicu drugog razreda. Jutros je bilo loše vrijeme i stvarali su se oblaci. Kako je poslijepodne odmicalo, vjetrovi su se pojačali i počelo je grmjeti i sijevati. Majka je bila zabrinuta da će Marica biti prestrašena dok bude hodala kući iz škole, a također se bojala da bi električna oluja mogla biti opasna. Munje su sjekle nebo poput gorućeg mača, praćene treskom grmljavine, s intervalima koji su pokazivali da se oluja približava. Puna zabrinutosti, mama brzo je sjela u svoj automobil i odvezla se duž puta do škole svoje kćeri. Dok je to činila, vidjela je Maricu kako hoda, ali pri svakom bljesku munje bi zastala, podigla pogled i nasmiješila se. Još jedan i još jedan brzo su slijedili i sa svakim bljeskom njezina Marica bi zastala, pogledala tračak munje i nasmiješila se. Kad se mamin auto zaustavilo pokraj njezine djevojčice, spustila je prozor i pozvala je: “Marice! Što to radiš? Zašto stalno zastajkuješ?“ Marica je odgovorila: “Pokušavam izgledati lijepa. Dragi Bog me stalno fotografira“. Neka djetinja vjera male Marice i nas ojača u vjeri da nas dragi Bog gleda s neba ne da bi nas kaznio, nego jer se raduje da smo njegova, Isusovim Križem otkupljena djeca. Amen.